Biskup Majić posjetio hrvatsko selo Korita i ohrabrio ih da se ne umore

Korita su simbol stradanja grahovskih Hrvata u 20. st., ali i obnove života koja se tamo još uvijek događa. Naime, u Koritima je do početka Drugog svjetskog rata živjelo gotovo 300 stanovnika, mahom Hrvata, u nekoliko deseetaka obitelji, da bi u prvim mjesecima rata 1941. selo bilo zbrisano s lica zemlje, a gotovo svi stanovnici raseljeni. Posljednji stanovnici Korita, bračni par Mate i Manda Vulić, ubijeni su u travnju 1992. početkom posljednjeg rata u BiH, pa je selo tako definitvno prestalo postojati.

Povratak u Korita potomaka raseljenih započinje 2000-tih godina, kada pojedinci isključivo vlastitim sredstvima započinju obnovu svoje očevine ili djedovine, a neki od njih su morali najprije od države otkupiti vlastitu zemlju koja je bila nacionalizirana. Danas u Koritima stoji pet izgrađenih kuća, a u najavi je izgradnja još nekoliko. Uz glavnu cestu ponosno stoji „korićanska katedrala“, dražesna kapela sv. Jeronima s dva minijaturna zvonika. Kroz selo je prošao put, dijelom asfaltiran, tu su i javna rasvjeta, telefonski priključak i internet. U planu je selo priključiti i na gradsku vodovodnu mrežu.

Ipak, mjestom dominira velebno zdanje Hrvatskog kulturno-obrazovnog centra „Korita“ koje će biti središnje mjesto društvenog i kulturnog života grahovskih Hrvata, ali će od njega zasigurno koristi imati i šira društvena zajednica. Nositelj projekta izgradnje centra je Udruga za očuvanje kulturne i povijesne baštine „Don Juraj Gospodnetić“ koja je iz simboličkih razloga odabrala upravo Korita za izgradnju centra, budući da je ovo selo, kao jedino većinsko hrvatsko mjesto grahovske općine, u prošlosti najviše nastradalo.

Biskup Majić se pred kapelicom sastao s Ivom Bilandžijom, kao predstavnikom mještana i prvim povratnikom u Korita, koji je najprije izgradio kapelicu, a potom svoju kuću. S njim su bili i predstavnici spomenute grahovske udruge, na čelu s predsjednikom Slavkom Galiotom. Nakon što su se pomolili za sve pokojne iz mjesta, obišli su zgradu kulturnog centra u kojoj se odvijaju završni radovi unutarnjeg opremanja i uređenja. 

Biskup je pod dojmom onog što je vidio čestitao grahovskim Hrvatima na entuzijazmu i ljubavi prema rodnom kraju istaknuvši da su oni „iz ničega stvorili i stvaraju nešto“. Ohrabrio ih je da se ne umore i dalje činiti dobro, i obećao svoju duhovnu blizinu i svesrdnu podršku u svim hvale vrijednim inicijativama koje poduzimaju na korist i prosperitet svoje zajednice.