Razmisli što pišeš čak i ako se zoveš Goran Sanja Nokti Novi Novi Profil

Kako je lako uzeti mobitel u ruke i napisati nekome da je glup. Kako je lako upaliti laptop i napisati nekoj da je debela. Kako je lako biti dežurni komentator, možda i pod nekim lažnim imenom. Bude vam malo lakše, ha? No jeste li se zapitali kako je onome komu to pišete? Ili ste vi taj kome se to piše? Kako ste?

Koliko god da su nam društvene mreže olakšale da nam prijatelji, obitelj i rodbina uvijek budu u blizini, toliko su olakšale i onima među nama da olako vrijeđaju i pišu što god im padne na pamet. Vrijeđanje na društvenim mrežama uzelo je maha.

Najveći problem kojeg možda još nismo dovoljno svjesni jest to što su nam i djeca na društvenim mrežama i što lako mogu postati mete. Nasilnici, oni koji vrijeđaju, ne paze, ne biraju žrtvu, ne razmišljaju o posljedicama. Djeca se često ne znaju nositi s time. U neka starija vremena bilo je izrugivanja, ogovaranja i vrijeđanja, ali ona su se događala u razredu, na ulici… Stoga je i publika bila puno manja, a rane su možda mogle lakše zacijeliti. Sada postanemo meta i svi znaju pa još usput dodatno malo hračnu, prokomentiraju i izvrijeđaju. Ne košta ih ništa, briga ih za posljedice. Oni koji ipak imaju malo zadrške ne pišu te odvratne komentare pod punim imenom. Tako često možemo vidjeti da o glupoj novinarki ili debeloj pjevačici ili ružnoj kolegici ili "očalinku iz razreda" piše Tama Ra ili Meša Selimović ili Goran Sanja Nokti Novi Novi Profil ili Mar Ko. A na profilnoj fotografiji rijeka i cvjetić. 

Onda neki pravi Ivan ili Luka ili Ana ili Petra ne može spavati, ne može normalno funkcionirati, mora psihijatru, ne ide u školu, dobije otkaz, popije tablete…

Elektroničko nasilje (engl. cyberbullying) svaka je komunikacijska aktivnost preko interneta (uporabom e-mailova, web-stranica, blogova), videa ili mobilnih telefona koja služi kako bi se neko dijete ponizilo, zadirkivalo, prijetilo mu se ili ga se teroriziralo na neki drugi način. Uvijek je cilj povrijediti, uznemiriti ili na bilo koji drugi način naštetiti djetetu, bilo u obliku tekstualnih ili videoporuka, fotografija ili poziva ili neugodnih komentara. Može ga činiti jedna osoba ili grupa djece, navode u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

Što obuhvaća elektroničko nasilje?

▪️slanje anonimnih poruka mržnje

▪️poticanje grupne mržnje

▪️širenje nasilnih i uvredljivih komentara o vršnjaku

▪️kreiranje internetskih stranica (blogova) koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka

▪️slanje tuđih fotografija te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama

▪️otkrivanje osobnih informacija o drugima

▪️"provaljivanje" u tuđe e-adrese

▪️slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima

▪️prijetnje smrću

▪️izlaganje dobi neprimjerenim sadržajima

▪️seksualno namamljivanje.

Problem je s elektroničkim nasiljem što se ljudi lakše ohrabre jer su pod lažnim profilom ili anonimni, ali i to što je dostupno sedam dana u tjednu 24 sata dnevno. Djeca su sad izložena i kod kuće, a nekad im je dom bio sigurno mjesto.

Najčešće mjesto na kojem se u virtualnom svijetu događa nasilje su društvene mreže. Tamo je s jedne strane sve lijepo – svi imaju lijepu kuću, lijepog muža, ženu, najljepšu i najpametniju djecu, bogati su i slavni, a s druge strane događaju se teške tragedije, maltretiranja i vrijeđanja. Kad su žrtve djeca, često se ne znaju nositi s time, a nerijetko žrtve kasnije postaju zlostavljači. Nalazimo se tako u nekom začaranom krugu gdje bi sve ovo trebalo biti zabranjeno, nedostupno i gdje bi se trebalo kažnjavati, a zapravo buja.

"Iako su, prema opisima nekih istraživanja, žrtve zlostavljače uglavnom definirale kao veće i jače od njih, na internetu takve karakteristike uopće nisu bitne. Svatko se može vrlo vješto sakriti iza lažnih profila i vrijeđati druge, a da nitko nikada ne sazna tko je bio u pitanju. Virtualni zlostavljači ne dijele informacije o sebi na internetu, ali vrlo aktivno istražuju o drugim ljudima.

Neki od njih odabiru zlostavljati samo one koje poznaju, a neki od njih ne biraju osobe, već samo zadovoljavaju svoje patološke potrebe za dominacijom i moći. Nažalost, oni koji postanu žrtve ovakvog nasilja teško mogu izbaciti iz glave komentare koje čitaju o sebi, koje im dugoročno gledano stvaraju automatske negativne misli i probleme sa strahovima od negativne procjene okoline", piše na portalu Kreni Zdravo psihologinja Marija Šimunić.

Važno je potražiti pomoć, niste krivi vi što ste žrtva napada.