JE LI DEVEDESETKI DOŠAO KRAJ?

Devedesetka se našla pod snažnim pritiskom sa svih strana pa krenimo redom:

S jedne strane postoji ozbiljan pritisak moćnih investitora u solare i vjetroparkove. Koncesije dodjeljuje županijska vlast, a to je trenutno HDZ1990 i HNP. Nezgodna je situacija kada se nešto obeća i usluga se unaprijed naplati, a stvari ne idu kako je zamišljeno zbog otpora naroda. Nezgodno, jako nezgodno.

Drugi pritisak dolazi od mještana jer Devedesetka jasno pokazuje da su im mještani zadnji na listi prioriteta i da im nije stalo do njihovog mišljenja. Ovo je najbolje vidljivo na primjerima izgradnje vjetroparkova na Goliji, iznad Vidoša i na Kamešnici kao i općom neaktivnošću, neradom i opstrukcijom vijećnika devedesetke u gradskom vijeću. Primjera radi: Članovi Devedesetke i u Gradskom vijeću Livna i u županijskoj skupštini glasali za sve vjetroelektrane u županiji uspkrkos protivljenju mještanja i bez ikakvih javnih rasprava. Nasuprot tomu, vijećnici devedesetke u gradskom vijeću Livna glasali protiv plana kapitalnih investicija što je temelj za provođenje infrastrukturnih projekata u gradu i po selima. Ovime su mnoga sela ostala zakinuta za novi asfalt, rasvjetu, dječja igrališta i slično. Ironično, hvala Devedesetki.

Treći pritisak dolazi od stranačkih šefova iz Tomislavgrada koji nameću pravila po kojima Devedesetka bez pogovora mora pristati na igru dodjeljivanja većine sredstava županijskog proračuna i proračuna šumarije Tomislavgradu, a samo manji dio Livnu. Primjera i dokaza je mnogo, spomenut ćemo neke - Raspodjela donacija i investicijskih projekata šumarije; nikad obnovljena izgorena šumarska kuća na Crnoj stini; zapošljavanje u prosvjeti i drugim resorima isključivo po direktivi iz Tomislavgrada; raspodjela sredstava Vlade i ministarstava za sport i kulturu itd. Devedesetka pognute glave redovito potvrđuje sve odluke koje idu na štetu grada i stanovnika Livna. Dalje, na sjednici skupštine HBŽ amandmanom na prostorni plan devedesetka je podržala promjenu trase budućeg autoputa iz planiranog Banja Luka - Glamoč - Livno - Split u Banja Luka - Kupres - Tomislavgrad - Split. I ovdje je devedesetka pognula glavu pred stranačkim šefovima iz Tomislavgrada i izdala strateške prometne i razvojne interese grada Livna.

Četvrti problem proizlazi iz ozbiljnog razdora na relaciji Rimac - Ćosić. Izvori govore da je doktor Rimac postao svjestan što je stvorio u liku i djelu u Livnu omraženog Joze Ćosića te da niti sam ne zna kako se izvući iz nastale situacije. Navodno bi doktor Rimac najradije od svega pobjegao i pokušao spasiti svoj preostali ugled, ali ne zna kako. Učenik je prerastao učitelja i oteo se kontroli.

Peti razarajući problem su ljudi kojima Devedesetka obećava radna mjesta od kojih zauzvrat traže glasove cijelih obitelji. U proteklom razdoblju kada je bilo teško naći posao na tržištu, ove primitivne metode su prolazile, ali od tada se situacija drastično promijenila. Prva promjena je ta da su devedesetka i pomak "utrpali" toliko ljudi u Šumariju i druge institucije da jednostavno nema novca za veće plaće. S druge strane, realni sektor buja, industrija se razvija i sve firme u Livnu i Tomislavgradu stalno traže radnike i nude najmanje dva puta veće plaće nego šumarija i institucije. Izbor za mlade je jasan - ući u Šumariju, imati malu plaću, ne raditi ništa, ne razvijati se, potrošiti vrijeme, pristati na ucjene, ponižavati sebe i svoju obitelj slikajući svoj glasački listić i listiće članova svojih obitelji i to slati na raport gazdama, dolaziti na stranačke skupove u tuđa sela i nasilu se smijati - ILI - zaposliti se u nekoj od poduzeća na tržištu, pošteno raditi, imati duplo veću plaću, razvijati se, imati svoje dostojanstvo i biti slobodan čovjek. Mladima je izbor jednostavan, a to stvara probleme devedesetki. Jasno je da se devedesetki i njihovim šefovima u Tomislavgradu ubrzano tope ovi diktatorsko-komunistički mehanizmi dobivanja izbora.

Šesti problem je i potpuno promašeno i neodgovorno kadroviranje koje graniči sa vrijeđanjem zdravog razuma i dostojanstva žitelja livanjskog kraja i županije. Dovoljno je izdvojiti par primjera: Vjerojatno najnegativniji političar u Livnu i čovjek bez ikakvog radnog iskustva postavljen za predsjednika skupštine županije - Jozo Ćosić. Zatim, osoba koja nema doticaja sa zdravstvom niti ikakvog radnog iskustva postavljena za ravnateljicu županijske bolnice - Irena Periša. Čovjek koji nema nikakvog doticaja s poljoprivredom, a nema niti energije niti volje da se bar potrudi da nešto mijenja nabolje, postavljen za kantonalnog ministara poljoprivrede i to u kantonu gdje poljoprivreda slovi za glavnu granu gospodarstva - Božo Perić.

I na kraju, čovjek bez gotovo ikakvog radnog iskustva, bez apsolutno ikakvog iskustva u rukovođenju i upravljanju, s tek par godina rada u lokalnoj mljekari na poziciji otkupa mlijeka postavlja se za kandidata za gradonačelnika - Mate Vukadin. Niti županija, niti bolnica, niti ministarstva, a niti grad nisu poligon za treniranje amatera početnika ni igračka za igranje. Odgovorna politika na najvažnije funkcije postavlja najsposobnije ljude koji postoje, makar to bili i nestranački ljudi, a devedesetka i pomak postavljaju isključivo najposlušnije. Nažalost, i najnesposobnije. Narod to vidi. Pacijenti u bolnici to primjećuju. Gospodarstvo to trpi.

I na kraju, zadnji problem proizlazi iz svih ovih problema, a to je panika. Sve više informacija koje iz redova devedesetke curi na sve strane govori o sve raširenijim slučajevima prijetnji i ucjena prema biračima, kandidatima na listi, zaposlenima u bolnici i šumariji. Panika je dijagnoza, to je stanje nemoći i izvanrednog straha od opasnosti što je u ovom slučaju logična posljedica anamneze Devedesetke i Pomaka. Ljudi koji bi gotovo sigurno bez politike bili gladni kruha (čast izuzecima), postaju svjesni da će sve izgubiti i to dovodi do očajničke borbe za egzistenciju gdje se poseže i za ucjenama i prijetnjama.

ZAKLJUČNO: Sve u svemu, nad Devedesetkom i Pomakom već je podignuta oštra i teška giljotina političke i društvene realnosti.

Kako će se vatreni obruč pritisaka oko Devedesetke stezati i kada će giljotina pasti pitanje je vremena. Koliko još stranka može preživjeti i kada će prema dokazanom pravilu završiti u ropotarnici povijesti kao i sve druge odmetničke prosvjedne stranke bez plana i programa koje su nastale zbog neutaživog ega za vladnjem i individualnih interesa jedne osobe ili male šačice ljudi? Kada će poput aktualnog raspada hrvatskog Domovinskog pokreta na isti način završiti i HDZ1990 i HNP? Kada će nestati sa političke scene i u povijesti ostati zapisani kao interesna politička avantura bolesno ambicioznih pojedinaca koja je gušila razvoj cijele županije i političkim zapošljavanjem uništila toliko mladih perspektivnih ljudi...sve nam to preostaje da vidimo.

Kako siješ, tako ćeš i žeti - zapisano je još u Bibliji, a Devedesetka je očito jako loše sijala.