Na današnji dan završena operacija "Skok 2" kojom je pod nadzor postavljeno Livanjsko polje

Uspješno izvođenje operacije je otvorilo vrata prema Bosanskom Grahovu, čije je osvajanje značilo i početak oslobađanja Knina, glavnog Srpskog uporišta u Hrvatskoj. Prije analize borbenih djelovanja hrvatskih snaga u smjeru napada ka Glamoču, strateški značaj imaju borbe koje su na tom području započele još u studenom i prosincu 1994. (operacije “Cincar” i “Zima 94”) i posebno važan uspjeh operacije kodnog naziva “Skok 2″, što je itekako utjecalo na kvalitetnu izvedbu hrvatskih snaga u operaciji “Ljeto 95“.

Operacijom “Skok-2” koja je počela 4. lipnja, a službeno je okončana 12. lipnja 1995., združene hrvatske snage oslobodile su Livanjsko polje.

Iskorištene su prednosti stečene zauzimanjem dijelova Dinare u travanjskoj operaciji “Skok-1” i nastavljen je niz hrvatskih pobjeda.

Cilj je bio potisnuti Srbe zapadnom i istočnom stranom Livanjskog polja te se sa združenim snagama spojiti na sjevernoj strani kod Crnog Luga, potom nastaviti napad prema Bosanskom Grahovu, a drugim smjerom prema planini Šator, sjeverno od Glamoča.

Zadragama koje su oslobodile u popodnevnim satima i potkraj dana spojile se na sjevernom rubu Livanjskog polja s 4. gardijskom brigadom HV. Uspjesi prvog dana operacije “Skok-2” bili su značajan vjetar u leđa daljnjim uspjesima koji su uslijedili.

Srpski neprijatelj tog dana još uvijek nije uspijevao srediti i ojačati svoju obranu smjerom Crni Lug – Bosansko Grahovo. Na drugoj strani 4. gbr HV nastavila je uređivati dostignutu crtu M. Orlovac – Ražnjevića glava – TT 1466 – Veliki bat, a 126. dp HV tijekom dana je nastavila utvrđivati svoju crtu obrane smjerom Rupe – Antića glava – Dražića dolac. Postrojbe 1. HGZ i 264. IDS ovladale su položajem Babin grad TT 1356, te su imale daljnju zadaću nastaviti napadaj i sljedećeg dana ovladati objektom Mali Šator TT 1607. Postrojbe 3. gbr HVO zadržale su se na V. Sniježnjači u blizini Talijanovog vrha.

Združene hrvatske snage (HVO i HV) nastavile su mukotrpno napredovati osvajajući, iz dana u dan, planinske položaje, štoviše, osvajajući položaje i nakon što je operacija službeno okončana.

Zadaća da se osvoje vrhovi: Orlovac, Babin grad, Crni vrh i Mali Šator izvršena je u koracima s 10. lipnjem, osvajanjem Malog Šatora (1.768 m), nakon čega je odbijen i srpski protunapad. Srbi su potisnuti djelovanjem združenih hrvatskih snaga k Velikom Šatoru (1.872 m).

Potom su 11. lipnja postrojbe 1. HG Zdrug, specijalne policije MUP-a Hrvatske Republike Herceg-Bosne i 1. bojne 7. GBR-a “Pume” dobile zadaću da ovladaju Velikim Šatorom i okolnim uzvisinama, što su isti dan i odradili, osvojivši najveći dio planine.Time je i službeno okončana operacija “Skok-2”, ali su borbena djelovanja HVO i HV nastavljena. “Skok-2” je bila uvertira za operaciju “Ljeto 95” s kojom se nastavilo oslobađanje dijelova BiH i pripreme za Oluju. Na hrvatskoj strani je poginulo 4, a ranjeno 34 vojnika.

Oslobođeno je područje širine 30, a dubine 14 km, odnosno površine oko 450 četvornih kilometara. Hrvatske snage potisnule su Srpske snage prema Grahovu i Glamoču. Operacijom je oslabilo Srpski pritisak na Bihać, čime je izbjegnuto da Bihaćki džep doživi sudbinu Srebrenice.

Hrvatske snage ovladale su jakim srpskim uporištem Crni Lug i okolnim selima te dijelovima planine Šator. Time je Livanjsko polje u cijelosti osigurano za manevarski prostor hrvatskih postrojba, koje su spojene od Dinare preko Šator planine i Staretine sve do Kupreških vrata, a pod nadzor hrvatskog topništva stavljena je važna komunikacija Glamoč – Bosansko Grahovo u BiH te Cetinska dolina i Vrličko polje u Hrvatskoj. Stvoreni su preduvjeti za operaciju “Oluja”.

U operaciji su sudjelovali: 4. gardijska brigada HV “Pauci”, 7. gardijska brigada HV “Pume”, 126. domobranska pukovnija HV, 1. Hrvatski gardijski zdrug, 2. gardijska brigada HVO, 3. gardijska brigada HVO “Jastrebovi”, SP MUP Hrvatske Republike Herceg-Bosne.