Otvoreno pismo Ivanu Vukadinu zvanom “Megawat”

Poštovani,

u četvrtak 12. rujna 2024. godine, oko 11 sati, onako besposlen gledam kroz prozor stana i vidim kako nonšalantno, ulicom pored moje zgrade s rukama u džepovima prolazi Siniša Šolak iz Glamoča, koliko čujem od ožujka 2024. godine osoba imenovana na mjesto savjetnika ministra gospodarstva u Vladi HBŽ. Međutim, ta osoba se može gotovo svakodnevno vidjeti kako radnim danima i u radno vrijeme bezbrižno šeta prema gradskom šetalištu Busija. U slučajnom razgovoru s nekim zaposlenicima ministarstva gospodarstva sam saznao da je Siniša Šolak zaista u radnom odnosu, ali ga fizički nikada nisu vidjeli na poslu. Slična situacija je i s Amelom Saltaga, koja koliko čujem već godinu dana radi kao neki savjetnik u Skupštini, koliko čujem savjetnica je Arifa Kovačevića. Međutim, ona se također može vrlo često vidjeti kako radnim danima i u radno vrijeme šeta ulicama Glamoča.

Uopće mi nije namjera nadzirati tuđe privatne živote, ali s obzirom da te osobe obavljaju visoke javne dužnosti i plaćeni su našim novcem počeo sam sebi postavljati određena pitanja. Kako je moguće da zaposlenici državnih-javnih institucija imaju zasnovan radni odnos i sigurno uredno primaju plaće i sve druge beneficije iz radnog odnosa, a prema svemu sudeći uopće ne idu na posao? S obzirom da poznajem kvalifikacije navedenih osoba i njihovo radno iskustvo, pitam se čime su te iste osobe uopće zaslužile i temeljem kojih kriterija su kvalificirane da rade jedan takav odgovoran stručni, društveni i javni posao – posao savjetnika.

Možda je Siniša Šolak to zaslužio pravomoćnom presudom Vrhovnog suda od 7.2.2024. godine (neposredno prije nego što je imenovan savjetnikom) kojom je osuđen na 1 godinu bezuvjetnog zatvora zbog zlouporabe službenog položaja dok je bio direktor Komunalca Glamoč. Nije valjda da je imenovan na to mjesto isključivo zbog dobre plaće kojom bi mogao platiti tu zatvorsku kaznu. Kako je uopće moguće da se pravomoćno osuđena osoba na bezuvjetnu kaznu zatvora imenuje na mjesto savjetnika ministra?

Prema onome što ja znam, Amela Saltaga je imenovana na to neko savjetničko mjesto isključivo kao nagrada Arifu Kovačeviću koji bez ikakvih pitanja i bespogovorno podržava politiku Pomaka i Devedestke.

Predsjedniče Vlade, ne sumnjam da ste dali blagoslov za ova imenovanja, ali nisam siguran sto posto da ste upoznati s ovim pojedinostima, te ako do sada niste znali evo sada znate.

Zbog čega ovo uopće pišem predsjedniku Vlade? Imajući u vidu naprijed navedeno, postavljam sebi pitanje je li moguće da se sve ovo događa u našoj Županiji, gdje je predsjednik Vlade najodgovornija osoba koja zbog raznoraznih političkih i drugih interesa podupire imenovanja podobnih i nekompetentnih osoba na ovakve i slične pozicije.

Za razliku od navedenih osoba koje se političkom trgovinom imenuju na ovakve značajne pozicije i koje ne dolaze na posao, ja sam već dvije godine besposlen. Besposlen sam što između ostalog prošle godine nisam mogao dobiti niti posao rampiste u Šumariji Glamoč, jer očigledno nisam imao partijsku knjižicu. Komesar je imenovao Mašića, a on je imenovao najposlušnije partijske članove i lažljivce u komisiju: Ivicu Kovačevića, Danijela Krezu i Ivu Knežević, a po potrebi se našao i Josip Madunić da sve pravno potrpa. Glavni Komesar s komesarima drugih partija koji su pod njegovom kontrolom su odredili tko će biti primljen, a ovi lažljivci su to proveli. Kao da se radi o imenovanju direktora nekog velikog javnog poduzeća, a ne o prijemu rampista-čuvara objekata, komitet je i za ovu razinu zapošljavanja dao nalog da svi kandidati koji nisu određeni za prijem moraju biti poniženi bodovanjem, da im slučajno ne bi palo na pamet da se ponovo jave sve dok se ne učlane u partiju, tako da znaju da im nema života bez partije. Upravo su kriminalci i lažljivci to meni napravili na način da su mi od 15 bodova dali 5 bodova i smjestili me tamo gdje mi je valjda mjesto (20. mjesto od 20). Posebno se u svemu ovome istakao Pomakovac Ivica Kovačević i zbog toga bi ga trebalo nagraditi barem mjestom upravitelja Šumarije Glamoč. Prije toga dobro je znati da lažljivci uvijek ostaju lažljivci i da će kad-tad ponovno slagati, a onaj tko laže taj i krade.

Predsjedniče Vlade, svjestan sam ja da osoba na čelu Vlade i osoba koja se pita za sve treba pomoći članovima svoje obitelji rješavanjem radnog statusa, ali bi isto tako takva osoba bila dužna omogućiti i drugim osobama da ostvare radni i životni potencijal sukladno svojim kvalifikacijama i radnom iskustvu. Može li na ponos ovoj vlasti, samo zato što nije član partije, biti to da na opisanom natječaju i na opisani način prođe osoba koja je bila Povjerenik Vlade HR HB za Općinu Glamoč, koja je bila Općinski načelnik smijenjen odlukom OHR-a i OSCE-a (jedina osoba od smijenjenih kojoj nikada nije ponuđeno neko radno mjesto nakon smjene), osoba koja je Odlukom OHR-a smijenjena sa mjesta upravitelja Šumarije Glamoč, osoba koja je bila vlasnik vrlo uspješne tvrtke za proizvodnju sjemenskog krumpira više od 20 godina (stvoren je brend) i koja je likvidirana zbog kriminalne odluke Bože Perića (glavnog koalicijskog partnera Pomaka) jer joj od 1.800 ha NIJE dodijeljen niti 1 m2 državnog poljoprivrednog zemljišta u zakup, osoba koja je provela tri godine u ratu kao branitelj.

OHR me nije smijenio zato što sam branio svoje interese, već zato što sam branio malo šire interese.

Ova vlast imenuje savjetnikom osobu koja je pravomoćno osuđena kaznom zatvora zbog gospodarskog kriminala i koja uopće ne dolazi na posao, a osoba kao ja ne može dobiti posao niti rampiste samo zbog toga što nije član …?

Predsjedniče Vlade, pozdravite kolegu Jozu Ćosića kad ga vidite i recite mu da još uvijek čekam autentično tumačenje, a također mu možete reći da nisu samo on i Arif Kovačević Skupština.

Srdačan pozdrav,

Ivan Damjanović